Novi početak

Ah, ovo zimsko doba godine. Još jedan kraj i još jedan početak. Romantična svjetla, prelijepi ukrasi, mnogo mamurnih ljudi, leda po prozorima i djece koja se vesele Djeda Mrazu. Pokušavam zapamtiti osjećaj potpunog veselja i punog srca dok mi vjetar mrsi kosu. Osjetim miris novih avantura i uzbuđenja koja me čekaju u zraku. Nova stranica. Nove šanse. Novi ljudi. A baš onda kada je došla, ostavila me je potpuno praznom. Nekako tužnom, iako ono što osjećam ustvari nije klasična tuga. Više kao razočarenje s primjesom tjeskobe. Toliko ljudi koji su mi prirasli srcu u protekloj godini vjerovatno više nikada neću vidjeti. Taj highlight godine: tri mjeseca u drugoj državi, gdje sam svako jutro pila kafu na balkonu s pogledom na to divlje more, sa još sedam nevjerovatnih ljudi s Balkana. “Naša Hanica”. Da, naravno, opet mogu otići u svoj stančić, ali nikada više neće biti baš isto. Toliko nevjerovatnih razgovora sa tako inspirativnim ljudima, toliko zagrljaja, poljubaca, momenata, osmijeha, suza, riječi, šansi, obećanja i gradova. Šta bi bilo da sam možda rekla to malo drugačije ili odbila ponudu? Šta bi bilo da sam se možda malo više potrudila, da li bi opet postali stranci? Šta da sam iskoristila svo svoje vrijeme na puno bolji način? Šta da.. šta bi bilo da..šta ako..I tako sam danas, pored obaveza , pretrpana i tjeskobom za koju nemam neko racionalno objašnjenje. Nadam se da se osjećate optimističnije od mene. Sretna Nova godina.