Ah ta nauka

Volim zagrljaje. Ne mislim fizički. Mislim na zagrljaje kada zagrliš nekom srce i taj neko se osjeća kao da je popio toplu šoljicu čaja. Kada zagrliš čitav svemir, čitavo postojanje osobe. Kada zagrliš karakter, odluke, riječi, sve ono što ta osoba jeste. Ne mogu se odlučiti da li je ljepše grliti ili biti zagrljen. Dati dio sebe ili osjetiti dio nekoga.
Znati grliti je umjetnost. Ne previše jako, da se zagrljeni ne osjeća kao u kavezu ili previse skučeno, iskontrolisano, a ne ni previše slabo da imaš osjećaj da ti zagrljeni klizi iz dometa. To je čitava nauka. Komplikovanije od ekstraktovanja DNK iz ćelije, komplikovanije od gel elektroforeze i PCR-a, komplikovanije od mehanizma ekspresije gena i denaturacije proteina. Znati zagrliti nekog srcem je umjetnost.