Dreamer's wishes

You're the sky and I'm the moon.


18.12.2016.

Ljubičaste misli

I baš kada je decembar upleo prste u krošnje drveća, pojaviše se neke ljubičaste misli. Onako šućmuraste, sa slatkastom notom i nemarnim izgledom kreveta ujutro. Dočekala ih je raširenih ruku; čak joj je i laknulo. Kao da ih je očekivala. Punu sedmicu provede ninajući to, iz mašte rođeno čedo, hihotajući se svako malo kao ludo zaljubjena tinejdžerica i diveći se njihovim čudima. Upijala je svaki miris, svaku boju, svaki zvuk. Sebično ih je čuvala za sebe, opravdavajući se mišlju da ljubičasta definitivno ne stoji svima. Tepala im je i gugutala, opijena trcima što joj obuzimahu tijelo baš svakog momenta provedenog s njima, sve dok jednog jutra, još pospana i nevjerujući sama sebi, ne uspje da ih nađe tamo gdje ih je prethodne noći s toliko pažnje spremila.

07.12.2016.

Ah ta nauka

Volim zagrljaje. Ne mislim fizički. Mislim na zagrljaje kada zagrliš nekom srce i taj neko se osjeća kao da je popio toplu šoljicu čaja. Kada zagrliš čitav svemir, čitavo postojanje osobe. Kada zagrliš karakter, odluke, riječi, sve ono što ta osoba jeste. Ne mogu se odlučiti da li je ljepše grliti ili biti zagrljen. Dati dio sebe ili osjetiti dio nekoga. Znati grliti je umjetnost. Ne previše jako, da se zagrljeni ne osjeća kao u kavezu ili previse skučeno, iskontrolisano, a ne ni previše slabo da imaš osjećaj da ti zagrljeni klizi iz dometa. To je čitava nauka. Komplikovanije od ekstraktovanja DNK iz ćelije, komplikovanije od gel elektroforeze i PCR-a, komplikovanije od mehanizma ekspresije gena i denaturacije proteina. Znati zagrliti nekog srcem je umjetnost.

<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031